Važnost igre na otvorenom za telesni sistem deteta

Najbolje mesto za razvoj duha i tela jednog predškolca je igra na otvorenom. Tek u u prirodi deca mogu u potpunosti i slobodno razviti motoričke sposobnosti kao što su trčanje, skakanje, preskakanje, kolut napred, nazad….

To je ujedno i najprikladnije mesto za vežbanje loptom, tj. za veštine baratanja loptom kao što su bacanje, hvatanje i vođenje lopte u košarci i rukometu. Deca mogu obavljati i druge manipulativne sposobnosti kao guranje ljuljaške, vuča kolica, podizanje i nošenje objekata raznih oblika i slično.

Sprave-za-igranje-na-otvorenom

Osim toga, u igri napolju (na primer na ljuljašci, toboganu, na penjalici ili nekoj drugoj dvorišnoj spravi) deca sagore najviše kalorija, što je odlična stvar za sprečavanje gojaznosti kod dece i pojave faktora rizika srčanih bolesti koji je (u Americi pogotovu) udvostručen u poslednjih desetak godina.

Neke studije pokazuju da čak polovina američke dece nema dovoljno časova fizičkog vežbanja u školi, a faktori rizika kao što su hipertenzija i arterioskleroza pojavljuju se već u uzrastu od 5 godina. Briga je velika i roditelji i nastavnici ozbiljno razmatraju šta uraditi da bi sprečili ove zdravstvene probleme.

Ako mi odrasli pokažemo deci koliko cenimo našu okolinu, kako doživljavamo prirodu i primerom pokažemo da živimo u skladu sa njom, deca će samo slediti naš primer jer smo mi model i obrazac vaspitanja i njihovo ogledalo.

Igranje na otvorenom olakšava učenje

Igranje na otvorenom ima višestruke koristi, nije u pitanju samo boljitak fizičkog stanja deteta. Veliki je uticaj i na kognitivni i socijalni / emocionalni razvoj. Dok su napolju, sami ili sa drugarima, deca veoma često izmišljaju nove igre.

U tom procesu oni imaju mogućnosti da se izraze i uče o svetu na svoj način. Oni se tu osećaju sigurno, imaju kontrolu nad situacijom koja im omogućava određeni stepen autonomije u donošenju odluka i ispoljavaju organizacijske sposobnosti.

Izmišljanje pravila u toku igre (što predškolci obožavaju da rade) čini da počnu da razumevaju zašto je važno da se su poštuju pravila igre. Iako se deca igraju samo sa ciljem da se zabave, oni zapravo uče!

Uče veoma važne osnove i upoznaju se sa:

– komunikacijskim veštinama,
– obogaćuju fond reči (tokom procesa izmišljanja, modifikovanja i primene pravila),
– sklapaju nova prijateljstva,
– uče da broje (jer se u svakoj igri nešto broji, dodaje i oduzima),
– uče se socijalizaciji i normama društvenih grupa (uče da se igraju zajedno i da sarađuju).

Igra i vežbe na otvorenom su izuzetno bitni za dete jer spoljašnja svetlost stimuliše epifizu, endokrinu žlezu koja reguliše „biološki sat”, od vitalne je važnosti za imunološki sistem, a utiče na naše ponašanje i osećaj sreće i zadovoljstva.

Cenimo i poštujmo detetovu želju da bude napolju

Nikako nemojmo podceniti vrednost i elemenat estetskog razvoja kod dece. Estetska svest se odnosi na podsticaj i razvoj osetljivosti na lepotu oko nas. Budući da je prirodni svet ispunjen prekrasnim stvarima, zvukovima, bojama i teksturama, to je savršen izvor za razvoj estetike kod male dece.

Predškolci puno toga uče preko čula. Napolju postoji mnogo različitih „čudesa“ koja na njih ostavljaju jak utisak. Neka od tih čudesa deca vide (životinje, ptice, zelenilo drveta, žbuna…), neka osluškuju (šuštanje vetra kroz lišće, pesmu crvendaća i slavuja), mirišu (arome cvetova i zemlju kišom natopljenu), neka čuda osete dodirom (dlakavu gusenicu ili koru drveta), pa čak i probaju čulom ukusa, ustima (one rane pahulje snega i kapi kiše na jeziku…)

Deca koja provode puno vremena ispred televizije i tako stiču svoja iskustva o svetu oko sebe koriste samo dva čula (sluh i vid), a to može veoma ozbiljno uticati na njihove sposobnosti percepcije sveta oko sebe.

Na kraju, ima li boljeg mesta za dete od velikog dvorišta ili parka gde ono može biti glasno, neuredno i bučno?

Gde nego napolju dete može slatko da se istrči i iskače do mile volje i tako potroši deo one energije koju mora potrošiti, a što je uvek neprikladno i neugodno u zatvorenom prostoru u stanu.

Podstaknimo fizičke aktivnosti i učenje

* Šetnja u prirodi je odličan način da dete nauči da poštuje i ceni prirodno okruženje. Upitajte dete da vam glasno kaže šta je doživelo: šta je to videlo, čulo ili namirisalo. Podstaknite ga da dodirne stvari oko sebe – neka otkrije glatkoću stene, hrapavost kore i krhkost osušenog lišća. Za malu decu to su prave male vežbe i eksperimenti iz nauke.

* Postavite prepreke od raznih stvari, recimo od starih guma, velikih  kutija, nekih okvira od vrata i panjeva. Krećući se kroz takav koloplet prepreka, dete će naučiti važne pojmove kao što su iznad, ispod, preko i okolo.

* Šetnja i osluškivanje. Aktivnost veoma važna za predškolce. Dok hodate s decom, upozorite ih na  zvukove ptica, na zvuk automobila koji prolaze, na zvižduk i huk vetra; nek čuju čak i svoje korake na pločniku. Koje to zvukove deca identifikuju sama? Koji su glasni, a koji su mekani zvuci? Koji su visoki, a koji su niski? Koji su njihovi omiljeni zvuci?

* Ponesite padobran ili stari čaršav pa se igrajte igre s padobranom (prekrijte se njime i trčite ili kružite, pravite velike talase ili bacajte laganu loptu od pene po toj plahti).

* Slikajte. Neka dete ponese četkice i boje i kanticu sa bojom i nek oslika neki delić starog zida zgrade. Tako vežbaju ruke i gornji deo tela ili uče i o pojmovima mokro-suvo, svetlo-tama, isparavanje i nestajanje boje na suncu.

* Lov na mehuriće od sapunice je uvek odlična igra za lepe prolećne dane.

Trčanje je zagarantovano!

Оставите одговор